Subscribe to RSS Subscribe to Comments

HorizontBlog

Vredni mrav – business u malom

Upravo sam od prijatelja primio jedan veoma interesantan mail, koji me je slatko nasmejao ali i istovremeno potsetio na tužnu činjenicu o doskorašnjoj ekonomsko-političkoj situaciji u kojoj živimo i ljudskoj gluposti koja je prisutna upravo tamo gde bi najmanje trebalo da je bude. Reč je o kratkom tekstu koji na krajnje veseo i pomalo ironičan način dočarava dezorganizovanost, neinformisanost, deficit obrazovanja i neefikasnost upravljačkog sloja u organizaciji (preduzeću), prikazujići time višegodišnju praksu domaćih društvenih, od skoro privatizovanih, firmi za neograničenim povećavanjem broja beskorisnog rukovodećeg i administrativnog kadra na opštu štetu i propast celog društva. Autor teksta nije poznat (barem meni :-) , zato ću cititati:

Jednom davno ziveo je srecan i vredan mrav koji je svaki dan dolazio rano ujutro prvi na posao. Ceo radni dan bio je veseo i odlicne volje i dok je radio pevusio je vesele pesmice. Bio je srecan dok je radio i njegovi rezultati su bili odlicni.

No, radio je bez usmerenja, jer uopste nije imao nadredjenog sefa. Zato je gospodin strsljen, direktor firme, odlucio da takva situacija ne moze da potraje i zaposlio je bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem.

Prva briga bubamare bila je da organizuje pracenje dolazaka i odlazaka mrava na posao/sa posla. Uspostavila je u tu svrhu i sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Zbog povecanog obima posla oko papira su morali zaposliti sekretaricu koja bi pripremala papire i izvestaje. Pauk, kojeg su za tu funkciju zaposlili, je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva.

U medjuvremenu je srecni i vredni mrav samo radio, radio i radio. Direktor strsljen je bio odusevljen sa izvestajima koje je dobijao od bubamare i uskoro je poceo da zahteva uporedne studije sa grafikonima, pokazateljima i analizama trendova razvoja. Zbog povecanog obima posla bilo je nuzno zaposliti hrcka koji bi bio direktna pomoc direktoru i kupili su mu odmah nov racunar sa stampacem.

Veoma brzo je srecni i vredni mrav poceo da se zali na svu tu papirnu vojsku sa kojom je morao po novom da se bori. Direktor je odmah video da je potrebno najhitrije reagovati. Kreirao je novo radno mesto sefa sluzbe koji bi nadzirao srecnog i vrednog mrava.
Na novo radno mesto je zaposlio cvrcka koji je odmah po svom dolasku zamenio celokupni namestaj u svojoj kancelariji i na zahtev dobio ergonomski oblikovanu stolicu i nov racunar sa ravnim LCD ekranom.

Posto je broj racunara narastao morao se kupiti i instalirati i mrezni server. Novi sef sluzbe je shvatio da hitno treba pomocnika (koji je uzgred bio njegov pomocnik i u prethodnoj firmi) za pripremanje strateskog nacrta upravljanja i proracuna sluzbe. U pozadini cele price mrav je postajao sve manje srecan i sve manje produktivan.

Sef cvrcak je odusevljeno zakljucio da mora naruciti studiju o socijalnom raspolozenju i zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Kada je direktor strsljen pogledao cifre i na osnovu njih shvatio da firma, u kojoj je radio srecni i vredni mrav, nije vise tako rentabilna kao pre, duboko se zamislio. Unajmio je najelitnijeg savetodavca, gospodju sovu kojoj je rekao da izvrsi potpunu dijagnostiku firme i da predlozi resenja za poboljsanje rentabilnosti na nacin da firma posluje kao pre.

Gospodja sova je po tromesecnom detaljnom analiziranju odnosa u firmi direktoru predala sledeci izvestaj: “U firmi je previse zaposlenih!” Direktor strsljen je prihvatio stucnu analizu i odmah otpustio mrava“.

Rasprava 2

Moraću da se nadovežem i malo proširim temu a možda i raspravu…

Pre svega treba tačno i ne dvosmisleno definisati značenje termina «Intelekt» kako bi smo jasno znali na šta se cela ova prica odnosi. Nastala je od latinskih reči inter što znači između i reči legere- skupljati, birati, tako da dolazimo do reči intelligere- uviđati, shvatati. Jedno od opšte prihvaćenih značenja je «razum», «um» ali i «zbir onih duhovnih funkcija koje iz opažaja prave saznaja», tako da se na osnovu ove poslednje tvrdje lako može zaključiti da suština inlektualnog odnostno umnog čoveka (intelektualca) upravo leži u tome. Ono po čemu se intelektualac razlikuje od mase drugih «neintelektualnih» ljudi (pri tome se ne misli da oni nemaju intelekt već da se samo ne služe dovoljno njime, moraju ga imati jer je intelekt = um ) upravo leži u toj radnji opažanja i dolaženja do saznanja! Drugim rečima, da bi čovek sebe mogao uopšte smatrati intelektualcem on jednostavno mora često pribegavati razmišljanju, inznošenju stavova i mišljenja o svemu i svačemu i uopšte koristiti svoj intelekt u najrazličitijim situacijama, a često i ulaziti u dijaloge i verbalnu konfrotacuju sa drugim intelektualcima, jer u suprotnom on ne bi bio ono što jeste a to je intelektualac. Ukratko, moje mišljenje je da su rasprave i naizgled (a nekada i stvarno) besmislene konverzacije nužna komponenta u životu svakog intelektualnog čoveka.
Treba naglasiti da se ovaj termin uglavnom pogrešno shvata i da se intelektualcem smatra svako ko završi nešto više od srednje škole. Tu leži greška, školovanje i formalna diploma stečena višegodišnjim učenjem i intelektualnim zalaganjem su samo rezultat čovekove intelektualnosti a ne uzrok, svaki intelektualac je to što jeste po samoj svojoj prirodi to jest svojoj biti, i on uči i intelektualno se nadograđuje celog života. Diploma je samo jedan od elemenata koji čine čoveka intelektualcem, tj. ona je rezultat njegove konstantne potrebe za učenjem i usavršavanjem iz čega, opet, i proizilazi sama intelektualnost.
Takođe, iz te neprestane potrebe za mentalnom nadogradnjom, mozak se svakodnevno snabdeva ogromnom količinom informacija ali i bespotrebnih podataka, što u ovom slučaju nije bitno, pa je proces njihove obrade i potreba za iznošenjem rezultata procesiranja krajnje logičan sled događaja. Dakle, dolazimo do jasnog zaključka da je «rasprava» (u svim svojim oblicima) prirodna i donekle neophodna pojava kod svih intelektualno nastrojenih pojedinaca, i nju ne treba izbegavati niti u bilo kom kontekstu negativno sagledavati jer je to jedan od kreativnih načina izražavanja ličnosti.
Dodao bih još da i oni ne toliko intelektualni pojedinci (vozači, majstori, moleri…) itekako upražnjavaju rasprave samo na znatno nižem kvantiativnom i kvalitativnom nivou…ali ipak to rade.

Ljudi, nezadovoljstvo sobom, rasprava

Mozak

Na WalkersBlogu naleteh na interesantan tekst o tome kako se gube prijatelji. U stvari, tekst opisuje walkersovu raspravu sa svojom prijateljicom na temu cigana, gde su zauzeli suprotne stavove, pa se čak i posvađali oko toga…

Ono sto želim da kažem već neko vreme a što se uklapa kao nastavak ove priče je da smatram da mi (intelektualci) precenjujemo svoj intelekt. Jednostavno se previše oslanjamo na njega. Prirodna pojava. Kao kada krenete u teretanu sa prijateljem i on ima jake noge, sta će najviše vežbati? Pogađate-noge. Slično je sa mozgom. Smatramo sebe inteligentnim, svoju intelegenciju smo dokazali u brojnim situacijama, pa se naravno maksimalno oslanjamo na nju. To se najvise ispolji baš kroz nepotrebno upadanje u totalno besmislene rasprave. Rasprava je šansa. Da budes u pravu i time popunis koliko toliko ono sto ti fali na drugoj strani. Skoro sam sa prijateljem Nikolom, raspravljao nekih sat vremena o tome da li je pojam “neizvesnost” vezan za sadašnjost ili budućnost. I ne kazem, rasprava ume da bude dobra, korisna, preispitivanje pojmova, stvari o kojima nikada niste razmišljali. Ali samo malo da ti nešto fali, da nisi svoj što se kaže, i čas posla se pretvori u totalnu glupost..pa zapeniš u svom stavu koji pitaj boga odakle ti, (mozda iz novina ili nekog filma :) prim. aut.) i rasprava dobija samo jedan cilj, da baš ti budes u pravu. Jer eto prilike za dokazivanje, neki put svesno, najčešće nesvesno…

Sećam se pre par meseci sam “vezao” par okupljanja sa starim prijateljima koji su svi intelektualci. Sasvim lepo druženje se pretvaralo u nadglašavanje, raspravu, dovoljno je bilo da se nadje samo jedan “intelektualac” kome nisu sve ovce na broju. Sećam se koliko sam bio ogorčen i koliko mi je sama rasprava zvonila u glavi, čak sam nakon toga i zvao ostale prijatelje pa im opisivao dogadjaj u podsvesnoj nadi da ce potvrditi moj stav i da onda mogu reci “Aha! I ti tako mislis…ipak sam u pravu”.

Kakva nebuloza…

I sećam se da sam se sasvim slučajno, odmah nakon tih rasprava zadesio u društvu totalno običnih ljudi. Jedan je vozio kamion, drugi je planirao da ide na Aljasku na bušotine kako bi skupio novac i kupio neki polovni auto, treći totalno peta priča. Kako mi je samo “leglo” druženje sa tim “neintelektualcima”. Pričalo se o prostim i jednostavnim stvarima, kafanama, devojkama, ulici…nema “intelekta”, nema retorike, nema besmislene semantike koja ne vodi nikuda.

Za kraj, još jednom, smatram da je intelekt precenjen. Većina nas, računam i sebe, smatramo za sebe da smo mnooogo pametni. Čak ne i nešto argumentovano. Eto možda nas je učiteljica pohvalila kad smo imali 10 godina ili smo napisali mnogo lep rad u 7. razredu.

Ali prava istina je malo drugačija.

I čini mi se kada bi se više radilo manje bi se pričalo. I manje dokazivalo kroz raspravu a više tamo gde treba. Dođe mi ponekad da mogu da isključim svoj mozak, da me stvarno pusti na miru više da mogu da se opustim i uživam u životu.

Pozdrav

Još malo pa sa’će

Dame i gospodo,

Nakon stotine screenova i ingame klipova, hiljade članaka i postova na forumima i siteovima širom interneta, vest koju smo svi sa toliko nestrpljenja mesecima iščekivali:) konačno je objavljena. Zvanični datum izlaska igre Crysis u Evropi i Severnoj Americi, ekskluzivno za PC, je 16. novembar 2007.

Da potsetim, Crysis je first person shooter koji će po mnogo čemu biti upamćen kao prvi i najbolji, na prvom mestu svojim fantastičnim grafičkim engineom CryENGINE 2 koji directX 10 efektima ne ostavlja ravnodušnim ni profesionalne CG animatore. Međutim, ono što će milione game fanova naterati da je odigraju više puta nije grafika već krajne nelinearni open-ended gameplay koji pruža neviđenu slobodu kretanja i jedinstven igrački doživljaj. Nebrojano mnogo načina za kompletiranje misija, unikatno nanosuit odelo, veliki arsenal oružja uz mogućnost potpune modifikacije, neverovatan AI protivnika, ultra realistični fizički engine, jedinstveno zero gravity okruženje, novi PowerStruggle mod multiplayer igranja su samo neki od kvaliteta koji su ovoj igri omogućili dobijanje prestižnog priznaja Best PC Game na ovogodišnjem E3-u. Za više informacija pratite ovaj link.

Dodaću još da je kreator igre kompanija Crytek GmbH sa sedištem u Frankfurtu (Nemačka) i dodatnim studijima u Kievu (Ukrajina) i Budimpešti (Mađarska). Svima su poznati po svom više puta nagrađivanom next-gen first person shooteru Far Cry. Izdavač je kompanija Electronic Arts Inc. sa sedištem u Redwood City-u (Kalifornia), jedan je od vodećih izdavača interaktivnog zabavnog softvera, osnovana 1982. godine. U prilog tome ide i podatak da je u fiskalnoj 2007. inkasirala prihod od 3.09 milijardi dolara i imala 24 naslova koji su prodati u više od milion primeraka.

Šta reći, nešto više od tri meseca je sasvim dovoljan vremenski period za “šteku” evrona potrebnih za upgrade makine…ako ništa drugo, bubreg uvek može da posluži jer kao što svi znamo “u današnje vreme je luksuz imati dva bubrega” :-) ))))

Based on FluidityTheme Redesigned by Kaushal Sheth Sponsored by Web Hosting Bluebook