Subscribe to RSS Subscribe to Comments

HorizontBlog

Girlfriend expirience

Girlfriend experience

Nikada ranije nisam pogledao neki od Soderberghovih filmova.
Girlfriend experience mi se i u najavi učinio kao nešto posebno, nešto za šta ću izdvojiti posebno vreme i atmosferu, udobno se smestiti i odgledati, bez ikakvih predrasuda i očekivanja. Ispostavilo se da je instikt bio na mestu. Odličan film. Prava mala meditacija. Njujork. Skupi restorani, klubovi ali ne onaj američko pompezni način(kao npr. scene iz filma 21). Već pravi elegantno snobovski način. Kamera fantastična. Sasvim čudni uglovi i neverovatna fotografija i osvetljenje. Zvuk, predobar. Smenjuju se melanholični američki napevi i kranje čudne deonice na udaraljkama, koje na pravi način odražavaju unutrašnju dinamiku likova. Priča, fenomenalna, prava filmska, bez mnogo reči, interpretacija ostavljena gledaocu. Svaka čast celokupnoj ekipi koja je radila film. Ocena 9/10.

Toronto II – IMAX

imax.jpgOno čemu sam se najviše radovao u Torontu je – IMAX. Za neupućenije, u pitanju je filmski format koji je razvijen upravo u Kanadi, a koji ima mogućnost prikaza slike u mnogo većoj rezoluciji od standardne. Filmovi snimljeni u ovoj rezoluciji se prikazuju u specijalizovanim IMAX bioskopima. Većina vas je verovatno videla ali nije obratila pažnju da na reklamama za blockbustere kao što su Spiderman, Hulk, Batman Begins, Independence day, na plakatu ispod samog naziva filma stoji: “Best experience in IMAX” ili “IMAX experience” i ovo se upravo odnosi na to da je najbolje film pogledati tj. doživeti u IMAX bioskopima. Na ovom linku možete pogledati koji su to gradovi u kojima možete prisustvovati IMAX doživljaju. Da se vratimo na temu, cilj ovog posta nije nabrajanje tehničke specifikacije bioskopa ili formata, za iste možete dobiti informacije na wikipediji. Ono što bih hteo da opišem je moje lično iskustvo.

Toronto ima nekoliko IMAX bioskopa (5 ili 6 nisam siguran) koji su uglavnom rasporedjeni oko centra grada. Jedna od opcija je bila da pogledam specijalizovane projekcije uradjene tako da se što bolje iskoriste mogućnosti formata i bioskopa. U opticaju je bio Ontario Science Center i projekcije: Roving Mars, Alps, jedna u vidu podvodnog putovanja(ne znam tačan naziv). Na drugoj strani sam ipak hteo pogledati neki blockbuster, i zbog ličnih razloga(više mi se gledalo) a i zbog pravilnijeg uporedjivanja IMAX-a i recimo Rode u Beogradu ili Tuckwooda.

Kako je IMAX zahtevan format tehnički, verovatno i komercijalno(pretpostavljam da se mora napraviti deal sa Warner Brosom ili čija god je već produkcija filma), izbor filmova nije bio veliki tj. u periodu mog boravka u Torontu se davao samo jedan film a to je The Day When Earth Stood Still. Pratim filmove već godinama i za to uglavnom koristim IMDB. Ovo je odličan sajt i ocena koju film ima na osnovu glasova korisnika je uglavnom vrlo tačna, iako u nekim slučajevima to ne mora biti slučaj(The Dark Knight apsolutno ne zaslužuje da bude medju prvih 10 filmova svih vremena i ocenu od skoro 9, pre bih ga stavio oko 6-7). IMDB je za film Earth Stood Still imao ocenu od 5 i nešto što znači da se film opušteno može preskočiti i to u ovom slučaju ovog filma jeste istina :) ali kasnije više o tome.

Krenuo sam na projekciju pri tome zaboravljajući da je Toronto ogroman grad i da ono što je na karti blizu, u realnosti je daleko od toga, tako da sam brzim hodom od subway stanice jedva stigao 5 minuta pre projekcije i to u goloj vodi :) . Bioskop u kome sam bio je Cineplex tipa baš kao Tuckwood recimo samo prilično veći. Po dizajnu enterijera me podsetio na grčki SterCinema u Delta City-ju, što znači da mi se nije svideo, malo mi je taj dizajn kičerski, kao balerina na vašaru ili ringišpil i skidanje patke za još jednu vožnju. Smestio sam se u sedište, skinuo jaknu i pripremio se za doživljaj :) . Malo sam se uplašio jer je u toku reklama bio tv program neke stanice(tako bih rekao) i to vrlo mrljavo i na gornjoj polovini platna, rekoh sebi nemoguće da je ovo ovako.

Onda se slika ugasila, a bioskop se totalno zamračio i krenula 5-minutna demonstracija IMAX tehnologije uz nezaobilaznu američku trailer like ložnju. Prvo su demonstrirali sliku tako što su prikazivani kristali, voda i let kroz IMAX natpis koji me je totalno oduševio. Toliko precizna i zategnuta slika i osećaj kao da stvarno letim kroz slova. Platno u bioskopu je blago ovalno na krajevima i tako postavljeno i uradjeno u veličini da vam prekriva celo vidno polje što dodatno doprinosi doživljaju.

A zatim je krenula demonstracija zvuka. Ložnja spiker je dao informaciju da sala sadrži 40 zvučnika rasporadjenih po sali i onda su ti zvučnici redom praskali a velika ruka na ekranu je ukazivala koji trenutno radi. Neverovatno. Još malo je tekla demonstracija i priča a zatim se pojavio znak produkcijske kuće i krenuo film.

Doživljaj filma u IMAX-u je fantastičan. Apsolutno imate osećaj kao da ste tamo. Slika je kristalno jasna, ogromna je preciznost piksela, boje su fantastične. Sa druge strane, zvuk narodski rečeno ubija, nije prejak ali na trenutke toliko zagrmi da mislite da će se srušiti bioskop a opet na neki čudan način ne smeta ušima. Kada avioni prolete iznad glave oni stvarno prolete baš u pravcu kako je to na filmu. Čuje se svaki i najmanji zvuk, cang, bilo šta. Neverovatno.
Jedina šteta je bila što sam bio prinudjen da gledam baš The Day When Earth Stood Still. Navešću samo jedan primer da bi vam dočarao na kom je nivou scenario-scena je konferencijska sala u NASA-i, tu su sve glavne face i zabrinutim glasom neki general im saopštava šta se dešava, pri tome stoji ispred velikog platna na kome je prikazano to o čemu se priča. “Ogroman leteći objekat se velikom brzinom približava zemlji. Procenjena lokacija udara je Menhetn” :D :D :D

Interesantno sa geek strane je da je Microsoft platio reklamu svog novog proizvoda u filmu. U pitanju je proizvod Surface i u jednoj sceni dok čekaju da se podigne sistem kako bi pokazali šta žele da kažu, jasno se vidi Vista znak :D :D :D . Naravno tu se našlo mesta i za IPod, LG laptop…ipak, treba platiti sve te efekte u filmu, koji i nisu nešto specijalno, možda samo par scena ima gde su stvarno dobri.

Sve u svemu, iz IMAX-a sam izašao prezadovoljan i uzevši u obzir da košta više za nekih 5$ više od standardnih bioskopa, mislim da opravdava svoju cenu karte. Dakle, ako budete u prilici, (a to više nije problem jer vidim da ih sada ima svuda a čuo sam da se gradi i jedan na novom beogradu), toplo(ok, hladno jer sam u Torontu) preporučujem IMAX

Pozdrav ;)

Dark Side Of Oz

Dark Side Of OZ

Pre nekog vremena, pri standardnoj razmeni podataka, kod nas poznatoj kao share, koji je neka vrsta kulturnog fenomena u Srbiji, a o kome ću pisati u nekom od sledećih postova, naleteh na ovaj, posve čudan mix slike i zvuka. Dark Side Of Oz, predstavlja sinhronizaciju američkog filma Wizard of Oz, i čuvenog Pink Floydovog albuma Dark Side Of Moon na odredjeni način.

Fenomen je primećen 90-tih godina prošlog veka(zar je to već “prošli vek”??). Radi se o tome da kada pustite film “Čarobnjak iz Oza”, smanjite ton, i u tačno odredjenom trenutku pustite kao zvučnu podlogu filmu, album Dark Side Of Moon grupe Pink Floyd, muzika neverovatno prati radnju na filmu, toliko verno, da je ovaj način gledanja filma postao neka vrsta kulturnog fenomena; u bioskopima u Americi počele su se davati, na ovaj način sinhronizovane projekcije, a po internetu se počelo širiti uputstvo za upotrebu, u kom trenutku tačno treba pustiti film, koje verzije filma i albuma treba koristiti. Naravno, prošle su godine a tehnologija je napredovala, tako ako želite uživati u ovoj, posebnoj vrsti video-audio iskustva, na netu možete naći i pogledati, već spremljenu i uklopljenu verziju, bez potrebe za dodatnom sihnronizacijom. Pao mi je napamet google video, na kome za razliku od youtube-a(iako je to sada ista firma) mogu naći cele verzije filmova, uglavnom dokumentarnih, i voi·là:

Dark Side Of Oz

Naravno, pre samog gledanja, preporučujem da malo pročitate o ovom fenomenu, a zatim da se prijatno smestite, spustite roletne i prepustite se Dark Side Of Oz-u.

Mainstream kung-fu i Woo-Ping Yuen

kungfu

Kao klinac, bio sam oduševljen kung fu filmovima. Kako deca imaju jako izraženu maštu, uopšte nisam ni primećivao smešnu produkciju, audio nesinhronizaciju, totalno naivni storyline. Bio sam opčinjen pričom o borbi protiv lošim momaka i pobedom dobra nad zlom, učenjem tajne tehnike koja je uvek imala naziv neke nove životinje(tehnika zmije naprimer prim.aut.) i uopšte celim doživljajem, iako je čak i priča bila totalni kliše. Bio sam klinac i verovao u letenje, neverovatnu brzinu, šesto čulo, i sve te stvari koje se serviraju obilato u kung fu filmovima. Prošlo je vreme, kung fu filmovi su prestali biti popularni a ni mene nisu više zanimali.

Medjutim, ono što se desilo 90 godina je da se kung fu tematika vratila na velika vrata filmom “Matrix“, naravno, ovoga puta samo kao sredstvo pojačavanja utiska virtuelnog sveta i borbi koji čine okosnicu Matrixa. Tehnologija i kung fu su ispali dobitna kombinacija a film je dobio status kultnog. Zatim su usledili nastavci i film koji je zasenio sve borilačke filmove: “Crouching Tiger, Hidden Dragon” ili u našem prevodu “Pritajeni Tigar, Skriveni Zmaj”. Film nije za tematiku imao tehnologiju i nije kung fu koristio kao sredstvo već je i sam bio pravi pravcati stari dobri kung fu film, koristio isti stari dobri koncept priče(zlo protiv dobrog, postojanje predmeta/tehnike koja je nepobediva u ovom slučaju mač, koji naravno dolazi u ruke negativcima itd.. ). Naravno, film je daleko od običnog i čistog kung fu, u pozadini je ljubavna priča, borba protiv tradicionalnih i ustaljenih vrednosti, osveta, i još dosta elemenata koji čine odlično upakovanu celinu. Ali ono što je Pritajeni Tigar Skriveni Zmaj uradio, a bitno je za ovu priču, je da je vratio pravu kung fu akciju na veliko platno i postavio je u mainstream. Posle njega su usledili hitovi kao što su Heroj(Hero), Kuća letećih bodeža(House of flying daggers) i Neustrašivi(Fearless).

Skoro sam, čitajući o ovim filmovima, došao do imena Woo-Ping Yuena, svetski poznatog imena na polju koreografije borilačkih scena u filmovima, inače čoveka koji bukvalno stoji iza modernog kung fua na filmu. Matrix, Kill Bill, Crouching Tiger Hidden Dragon, noviji Fearless, nezaboravni Kung Fu Hustle, neki su od filmova koji je ovaj čovek začinio svojim umećem. Woo-Ping u filmovima obilato koristi tehniku nazvanu Wire Fu(u slobodnom prevodu: kung fu uz pomoć sajli :D ), koja omogućava letenje, nemoguće udarce i kretanje po vazduhu, kao i kineski tradicionalni Qing Gong, poznat još i kao tehnika “lights body skill”.

Sam Woo-ping Yuen je počeo raditi na filmu još davne 1960. godine, u početku kao kaskader u filmovima Shaw braće, a zatim 1971. izbacio svoj prvi film, Mad Killer. 1978. radi film sa Jackie Chanom, kung fu film koji postaje pravi hit, i koji mu omogućava razvoj svog ličnog studija. Sarađuje sa zvezdama kao što su Jet Li a 1994 biva primećen od strane Wachowski braće(opet braća? prim.aut), koji ga pozivaju da saradjuje sa njima na Matrixu, kao koreograf borilačkih scena, čime Yuen ulazi u Holivud.

Što se tiče njegovih režiserskih radova, preporučio bih Iron Monkey i obavezan i nezaobilazan, najbolji kung fu film koji sam gledao: Twin Warriors ili u originalu Tai ji zhang san feng

Sve u svemu, hvala ti Woo-ping Yuen!!

Korisni linkovi:

Odličan članak o radu Woo-ping Yuen
O borilačkim veštinama na wikipediji: Chinese Martial Arts
O Woo-Ping Yuenu
Scena iz filma “Crouching Tiger Hidden Dragon”

Film Noir

noir.jpg

Kao specifičan stilski i tematski trend, Film Noir objedinjuje neočekivano uzbudljiv i posve jedinstven opus dela koja predstavljaju verovatno najprovokativniju fazu američke filmske industrije. Kroz potresne drame o ljudima pogođenim neizbežnim nevoljama i unutrašnjim krizama, film noir je osvetlio onaj mračni svet čovečije psihe koji čuči u svakome od nas i otkrio, do tada, onu dobro skrivenu, podzemnu stranu američkog sna, na način koji spaja izrazite vizuelne karakteristike nemačkog ekspresionizma sa stilom američke, “tvrdo kuvane”, detektivske proze. Po svojim visprenim i oštrim dijalozima, nelinearnim narativnim strukturama, po širokom rasponu provokativnih tema, studioznim kompozicijama svetla i senke, stvaranju stalne emotivne napetosti, kao i po dramatičnoj, gotovo fatalističkoj predstavi američkog megalopolisa kao mesta iskonskog zla, noir ciklus je nezaboravan primer holivudske umetnosti u njenom najboljem izdanju.

FILM NOIR, Kino klub Svetlost, Milutina Bojica 2

Ponedeljak 04.06.2007, 19h
The Maltese Falcon, 1941 (John Huston), 96 min.

Sreda 06.06.2007, 19h
Double Indemnity, 1944 (Billy Wilder), 107 min.

(Read the article)

Festival trash filma

trash2.jpg
Pod sloganom “Dosta ste uživali u filmovima”, održava se festival trash filma. Tokom juna, svakog utorka i četvrtka, uz besplatan ulaz, zainteresovani za ovakvu vrstu “umetnosti”, mogu pogledati naslove kao što su:

Pink Flamingos(za ovaj svi znamo)
BrainDead(Peter Jackson)
StarWars Holiday Special(George Lucas potegao veze da se ovaj film više nikada ne emituje)
Bad Taste(Peter Jackson)
The Story Of Ricky
……..

Mesto dešavanja: “Svetlost”(nisam uspeo da saznam, verovatno galerija) Milutina Bojića 2
Klikom na sliku možete videti najavu u originalnoj veličini.

p.s. ako neko zna o kojoj se lokaciji tačno radi(pozorište, galerija…) neka bude ljubazan i navede u komentaru

Mind Game

mindgame11.gif

Do ovog filma sam došao slučajno. Ili namerno. Jednostavno sam naleteo na tekst o njemu, zatim pogledao više o filmu na imdb-u i dobio utisak da se radi o nečemu vrednom pažnje. Ono što me je sačekalo je mind trip za koji do tada nisam znao da postoji. Na Mind Game-u kao da je radilo 100 autora, mešajući svoje ideje i tehnike izražavanja. Tehnike crtanja i animacija se takođe neprestano smenjuju kao i realnost i fantazija, tako da se posle nekog vremena gubi osećaj šta je stvarno a šta se zaista dešava. Dok bi ovo u nekom drugom slučaju stvorilo efekat kod gledaoca da su autori jednostavno izgubili nit, kod Mind Game-a je situacija upravo suprotna, smisao je tu a on je totalno subjektivan. Jedino što se očekuje od gledaoca je da se prepusti i doživi ovu “Igru uma” na svoj način.

Priča je jednostavna i anime standardna-glavni junak, momak po imenu Nishi je zaljubljen godinama u Myon, svoju ljubav iz mladosti. Nishi je pathetic loser, kukavica, koji nije u stanju da prevaziđe svoje strahove. Posle incidenta u obližnjem kafiću, gde ceo kafić, uključujući Nishi-ja i njegovu devojku, terorišu dva pripadnika japanske Yakuze, Nishi se oslobađa svojih strahova i shvata suštinu svog kukavičluka. Dakle, šablon. Ali ono što Mind Game izdvaja od bilo kog filma, je Nishijevo sazrevanje i samospoznaja prikazana kroz hiljade metaforičkih fantazija i tripova(koji su odrađeni sa takvom maštom da uopšte ne možete pretpostaviti šta je sledeće) kroz koje se provlači jedna prepoznatljiva nit a to je uzdizanje samog života kao najvećeg dara čoveku, njegove vrednosti koja je sama po sebi iznad ličnih strahova, briga i nesreća. MindGame će vam se uvući u srce brže nego bilo koji drugi film i ostati tu kao podsetnik da je život jedan i da ga vredi živeti.

MindGame na InternetMovieDataBase
Isečak iz filma

Next Page »

Based on FluidityTheme Redesigned by Kaushal Sheth Sponsored by Web Hosting Bluebook